24.03.2007., subota

DILEMMA

Sjedim tu za kompom,vec je pola dva,oci mi se sklapaju.Znate ono vrijeme na kompu,kada vam se vise ne da niti gledat,niti disat,a magicna kutija vas ne pusta.Upravo sada prozivljavam takvo sranje.Najrade bih se bacio u krevet,ali nemrem.mnostvo ideja pada mi na um,baulja besciljno.Ne znaju kuda bi se javile,pa ih ja moram sakupljat.pa,ako je to vec tako,idem barem nesto napisati,ako nista drugo.Moj stil pisanja je da sto vis toga napisem,a sto manje toga kazem.Cak nemam niti puno opisa,nego toliko filozofiram,detaljno tumacim,da ponekad odem u sasvim krivom pravcu od pocetnog

Sad mi je palo na pamet,kako zapravo treba reducirati svoje brige.negdje sam procitao da se samo 20% svih nasih briga obistini.Nisam mogao vjerovati da je to istina.Nisam mogao vjerovati da sam tako mutav da si izmisljavam probleme i obaveze.No,to je bilo to.Odmah sam to povezao sa samopouzdanjem,jer znamo kako neki ljudi uopce nisu zabrinuti kada drugi naprosto lude.Želim reci,mozda to samopouzdanje i nije ono sto mi mislimo.Ti ljudi su jednostavno naucili kako da se kontroliraju,kako da budu realni.

Znate jos,kada ljudi ne znaju sto zele.Nekada se jednostavno najbolje odluciti za bilo sto,bez ikakvog razmisljanja,jer sukob motiva izmedu dva izbora pocinje slabiti,te vise nakon nekog vremena niti nemamo volje nesto izabrati.Rekli bismo da nam je svejedno.Shvatio sam da nikako to ne smijemo dozvoliti,jer to nas polako baca u malodusnost i bezvoljnost.A kako zivjeti u ovom svijetu ako nemas motiv i jasan cilj.Nemoguce,Ako covjek nesto zeli,onda to zaista i moze u bilo kakvim uvjetima.To je prava istina.No,tu moram ukomponirati i nasu volju za necim.Da li je vaznije imati volju da nesto zelimo,ili volju da ono sto zelimo ostvarimo?Zapitajte se,da li ste ponekad zalili sto vam se nista ne da.Da li je to bila posljedica nedostatka volje da ista zelimo,ili nedostatka volje da ucinimo ono sto zelimo?To pitanje svima postavljam,neka odluce sto je za njih vaznije.Za mene je trenutno vaznije da imam volje da ista zelim,jer ipak sam ja pubertetlija.Ali,najvise se divim onim ljudima koji znaju sto zele i to mogu ostvariti.To je moj jasan cilj.Zelim imati taj jasan i nedodirljiv pogled u ocima,koji ce svima reci kakav sam .TKO?

Kada vec govorim o nekim unutarnjim problemima,zelio bih nesto jos nadodati.Zasto se ljudi cesto ustrucavaju uciniti nesto,zbog eventualnih posljedica,koje kada se realno sagledaju nemaju nikakav znacaj.Jedini odgovor koji mi pada na pamet je nedostatak samopouzdanja,koji je glavna osobina mnogih mladih ljudi.Sada mene zanima,zasto ne mogu shvatiti,pa tako i ja,da neke nase akcije nece imati nikakav los utjecaj na nas,a pritom mozemo golemo profitirati.Gledajuci omjer ulozenog,profita dobivenim,i moguci rizik,moramo shvatiti da su to gluposti i poceti zivjeti,jer biti skriven i skucen unutar sebe je nesto najgore sto se moze dogoditi.Pa nije bez razloga ovaj svijet tako velik.
- 01:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

PRIČA KOJU NITKO NIJE ZELIO CUTI





Eh,sada mogu slobodno reći da je ova tema kao stvorena za mene.Takvom ju i doživljavam,pa ću se zbog takvog razmišljanja njome podrobnije zabaviti.Pokušat ću prenijeti na papir što više slika i misli,što jednostavnije i razumljivije.Kroz to,za vas putovanje,a mene trenutke nadahnuća i inspiracije,vodit će nas moja muza,koju iznimno cijenim i poštujem.Potrudit ću se proslaviti svoju muzu,za koju će se kasnije ljudi otimati.Mislim da je zaslužila.Dakle,već tako brzo odmičem od početka ovog uvoda,te polako shvaćam da moram krenuti na glavni dio.Sretno nam bilo!

Malo razmišljajući,uvidio sam da će doista biti teško izabrati neku priču koju bih mogao isplesti,kao pauk svoju mrežu,a da pri tome bude zanimljiva ne samo meni,nego i drugima.Sada se u meni javlja pustolovni duh,pritajeno uzbuđenje i namo je lice izbija zadovoljan smiješak.Prije nego krenem sa stvarno napetom radnjom,želio bih nešto ustvrditi.Razmišljanja se svakog čovjeka s godinama mijenjaju.Slažem s onim da čovjek što je stariji,to je mudriji.No,to je ipak pravilo,iako postoji malen broj iznimaka,ali njihov broj je zbilja zanemariv.Mislim da će moje razmišljanje biti mnogima zanimljivo.Moja hormonalna neuravnoteženost neke će podsjećati na dragu i lijepu prošlost,a neke na ,recimo to tako,pakao u kojem se nalaze.Moja razmišljanja ne moraju biti realna iako ću se potruditi da bude tako.Da onda bar,ako ne budu realna,da budu iskrena.Ne želim od svega ovoga napraviti dramu,nego prikazati onakvim kakvim jest.Do nedavno,u mojim kostima živio je pubertetski pesimizam,zbog kojeg čovjek lako padne u malodušnost.Takva je bar bila situacija s mojim duševnim stanjem.Vrlo lako i brzo,mogao sam dolaziti do nekih zaključaka o našoj okolini,usudim se reći i svijetu.Počeo sam shvaćati,ili barem tako misliti,stvari koje sam prije primjećivao,ali ih nisam razumio.Jedan od prvih mojih zaključaka,bila je jednostavna misao.No,koliko god ona bila jednostavna,koliko god izgledala jednostavno,bila je dovoljno komplicirana da ju zapravo nikada nisam mogao do kraja razlučiti.Shvatio sam da ljudi prečesto okreću glavu od istine.Jednostavno teže krivim stvarima,te tako u svojoj galvi stvaraju patnju, a u duši nemir.Prije nego li sam počeo likovati,što je bio moj običaj,zapitao sam se zašto je to tako.Jedini koga sam to mogao pitati,nalazio se u utjelovljenju iste osobe.Drugim riječima,jedini sam samom sebi mogao dati pouzdan odgovor na to pitanje.Smatrao sam da sam spreman na takvo kopanje po svojoj nutrini.Bio sam spreman preuzeti rizik,na koji su svi oko mene indirektno i potajce upućivali.Postavivši si to pitanje,činim li istu stvar kao i ostatak svjeta,dobio sam potvrdan odgovor.To me nije previše iznenadilo,koliko zainteresiralo da zavirim još dublje.Sljedeće me zanimalo,zašto je to tako,čemu je to uzrok.Tu je rizik postao velik.Postavljan mi je rizik koji sam morao prihvatiti.Odlučio sam da ću tog trena učiniti ono što ću kad tad morati napraviti.Morao sam prihvatiti samoga sebe.Sa svim nedostacima,manama.U meni je istodobno uzbuđenje raslo,jer sam shvatio da ću napokon učiniti ono što je potrebno da napredujem i krenem dalje.Taj rizik nisam više osjećao i nije mi više bio kamen oko vrata,što je značilo da sam probio led.Tako,malo po malo,preskačući prepreku po prepreku,postajalo mi je sve jasnije što se sa mnom događa u trenucima bježanja od istine.Kao da se razilazila magla nad snažnom rijekom.Sada sam sve više i čišće mogao vidjeti tu rijeku.Do tada sam ju samo mogao osluhnutima ,a sada kao da sam progledao.Moj doživljaj je postao potpun.Držao sam tu rijeku,svoj život, na dlanu.Shvatio sam zašto sam bio sklon skrivanju.Zato,jer se od istine lakše skrivati nego ju pogledati u oči i suprotstaviti joj se.No,da bi čovjek to mogao,morao bi biti siguran da je na to spreman.Da bi bio spreman,mora znati da je u pravu.Da bi si dozvolio da bude u pravu,koliko god to sada čudno zvučalo,mora biti potpuno svjestan sebe.A to teško može postići nesiguran čovjek.Tako sada i sam,osjećam se kao da prihvaćam rizik otvaranja svoje duše vama,cijelom svijetu.Ni sam ne znam da li je sve ovo istina,da li samo bulaznim.No,znam samo jednu stvar.Znam da je to moja realnost,moja stvarnost.Moja istina.Ustvrdivši to,postajem bezbrižan,ali nadasve zadovoljan postignutim.Osjećam se kao ptica u letu.Osjećam kako vladam situacijom.To,to mi nitko ne može oduzeti.Zato volim ovaj svijet.Sada shvaćam zašto ljudi okreću glavu.Okreću glavu zato jer su na to ili primorani,ili jednostavno nisu spremni prihvatiti istinu.Neki ju duboko drže u sebi,ali ne žele doznati njenu bit,strah je prevelik,odgovornost je nesnošljiva.

Shvatio sam da polako odmičem od početka glavnog dijela,te da je krajnje vrijeme da stanem.Padam sam dovoljno duboko u konfuziju svog uma.Samo se nadam da ću ovom pričom o istini,nekoga primorati da učini istu stvar kao i ja.Da otkrije istinu,samoga sebe.


šk.uradak

- 01:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.03.2007., četvrtak

SANADER zaljubljen

SATOVI Tko im moze odoliti? Tek sam odnedavno poceo shvacati taj svijet,tu car satova.Prije mi nije bilo jasno kako i zasto ljudi toliko vole satove.Poveo sam se za onom tezom da su zeljni dokazivanja,da je to samo jos jedan statusni simbol vise.Sada vise to u mojoj glavi ne postoji.Sada u mojoj glavi ide satic tik-tak.Toliko sam time postao opsjednut.Svaki dan,moram pregledati katalog satova i sanjati o toj ljepoti i skladu.Sanjati kompleksnost od 740 dijelova,od bijelog zlata i safirnog stakla.Misliti o tome zbilja nije lako.Zato sam se slucajno zapitao Kako je to imati takav sat?? .Nisam mogao niti zamisliti.Ako sam vec sada bio na to totalno napaljen,kakva bi onda ludost bila zbilja imati takvu stvar.Krecuci dalje,u nemogucnosti da se otarasim ove misli,sinulo mi je da bih trebao pronaci zivi primjer ovog fenomena.I ,sasvim slucajno,pao mi je na pamet,u zadnje vrijeme cesto spominjan gosp. Sanader.I zakljukci su poceli dolaziti sami od sebe.Shvatio sam puno vise nego sto sam mogao i sanjati.Prvo sto mi je palo na pamet da ako ja nemam sat, a svaki dan moram o njemu razmisljati,kako li je tek jadnom gosp.Sanaderu koji ih ima desetak,u vrijednosti ciji broj se ne izgovara.Toliko mi ga je bilo zao,jer ljudi moji,imam razvijenu empatiju,i zbilja mogoh sagledat stvari objektivno.gosp.Sanader sigurno cijele dane gleda u svoje satove,slini,mazi i pazi.Sigurno je to razlog sto Hrvatska stoji na mjestu.Nema se vremena,čovjek je pod presingom tko ce kupiti bolji sat od njega,da on kupi jos bolji,kako slucajno ne bi ispao papak.Uskoro mi je postalo jasno zasto je nas Ivo bio toliko smeten u "Otvorenom".Mislio sam da ga je Bago zbunio i nadmudrio,ali ne.Njega je njegov sat bunio,zato je stalno zamuckivao,pricao stvari tipa SVAKA STRANA IMA DVIJE MEDALJE!!!!!!???,i općenito lazi,koje je kasnije u emisiji priznavao kao neistinu.Mislio sam da je lud,no opravdanje sam nasao u njegovom satu,jer shvativsi koja je to velika obaveza i tezak zadatak,empatija u meni se razuzdala i natjerala me na suosjecanje.
Uvidjevsi sto je sat napravio Sanaderu,kako ga je javno osramoti,blamirao kao sto nikada nitko nije,od njega napravio budalu,bezveznog bucmastog decka koji lize lizalicu i tupo gleda i zuri,SHVATIO SAM DA SU SATOVI ZA PRAVE IGRAČE,A NE NJEGA. ,definitivno sam odlucio kupiti duplo bolji sat,a biti duplo veci igrac.Ne blamirat se javnov toliko,i zapravo shvacati sto govorim.
- 00:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

14.03.2007., srijeda

DOBAR VEČE

NAŽALOST stvar koja me nagnala na ovo nasa je politicka scena,koju sve vise i vise prezirem.Razlog je zalostan,jer ipak to nije nesto cime bi se tebao baviti mlad covjek od 17 godina.No,od pukog jada vise ne znam sto da radim po pitanju toga,jer se osjecam kao budala ne poduzimajuci nista oko svega toga.Od mene,pa tako i drugih gospoda zastupnici,ministri, i drugi rade budale,prodajuci nam jeftinu pricu,koju nasi ljudi gutaju.Ne razumijem zasto prihvacamo te gluposti,mislju da oni znaju vise od nas.Njihovi diplomatski razgovori i odgovori na ozbiljna pitanja cesto su smijurlija koja je ,moram priznati smijesna.Zato sam odlucio dokumentirati i prokomentirati sto vise glupih politickih izjava,nekorektnih jos vise,GAFOVA(HOHOHOHOHO).Zelim svojim malim rucicama bar nekome otvoriti oci i nauciti ga da moraju ostati otvorene.
- 15:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

  ožujak, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ožujak 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Razmisljanje mladog covjeka o svemu,poglavito stvarimo koje se dogadaju oko nas,a uopce im ne pridajemo pozornost koju bi tebali

DOBAR VEČE
NAŽALOST stvar koja me nagnala na ovo nasa je politicka scena,koju sve vise i vise prezirem.Razlog je zalostan,jer ipak to nije nesto cime bi se tebao baviti mlad covjek od 17 godina.No,od pukog jada vise ne znam sto da radim po pitanju toga,jer se osjecam kao budala ne poduzimajuci nista oko svega toga.Od mene,pa tako i drugih gospoda zastupnici,ministri, i drugi rade budale,prodajuci nam jeftinu pricu,koju nasi ljudi gutaju.Ne razumijem zasto prihvacamo te gluposti,mislju da oni znaju vise od nas.Njihovi diplomatski razgovori i odgovori na ozbiljna pitanja cesto su smijurlija koja je ,moram priznati smijesna.Zato sam odlucio dokumentirati i prokomentirati sto vise glupih politickih izjava,nekorektnih jos vise,GAFOVA(HOHOHOHOHO).Zelim svojim malim rucicama bar nekome otvoriti oci i nauciti ga da moraju ostati otvorene.