DILEMMA
Sjedim tu za kompom,vec je pola dva,oci mi se sklapaju.Znate ono vrijeme na kompu,kada vam se vise ne da niti gledat,niti disat,a magicna kutija vas ne pusta.Upravo sada prozivljavam takvo sranje.Najrade bih se bacio u krevet,ali nemrem.mnostvo ideja pada mi na um,baulja besciljno.Ne znaju kuda bi se javile,pa ih ja moram sakupljat.pa,ako je to vec tako,idem barem nesto napisati,ako nista drugo.Moj stil pisanja je da sto vis toga napisem,a sto manje toga kazem.Cak nemam niti puno opisa,nego toliko filozofiram,detaljno tumacim,da ponekad odem u sasvim krivom pravcu od pocetnog Sad mi je palo na pamet,kako zapravo treba reducirati svoje brige.negdje sam procitao da se samo 20% svih nasih briga obistini.Nisam mogao vjerovati da je to istina.Nisam mogao vjerovati da sam tako mutav da si izmisljavam probleme i obaveze.No,to je bilo to.Odmah sam to povezao sa samopouzdanjem,jer znamo kako neki ljudi uopce nisu zabrinuti kada drugi naprosto lude.Želim reci,mozda to samopouzdanje i nije ono sto mi mislimo.Ti ljudi su jednostavno naucili kako da se kontroliraju,kako da budu realni. Znate jos,kada ljudi ne znaju sto zele.Nekada se jednostavno najbolje odluciti za bilo sto,bez ikakvog razmisljanja,jer sukob motiva izmedu dva izbora pocinje slabiti,te vise nakon nekog vremena niti nemamo volje nesto izabrati.Rekli bismo da nam je svejedno.Shvatio sam da nikako to ne smijemo dozvoliti,jer to nas polako baca u malodusnost i bezvoljnost.A kako zivjeti u ovom svijetu ako nemas motiv i jasan cilj.Nemoguce,Ako covjek nesto zeli,onda to zaista i moze u bilo kakvim uvjetima.To je prava istina.No,tu moram ukomponirati i nasu volju za necim.Da li je vaznije imati volju da nesto zelimo,ili volju da ono sto zelimo ostvarimo?Zapitajte se,da li ste ponekad zalili sto vam se nista ne da.Da li je to bila posljedica nedostatka volje da ista zelimo,ili nedostatka volje da ucinimo ono sto zelimo?To pitanje svima postavljam,neka odluce sto je za njih vaznije.Za mene je trenutno vaznije da imam volje da ista zelim,jer ipak sam ja pubertetlija.Ali,najvise se divim onim ljudima koji znaju sto zele i to mogu ostvariti.To je moj jasan cilj.Zelim imati taj jasan i nedodirljiv pogled u ocima,koji ce svima reci kakav sam .TKO? Kada vec govorim o nekim unutarnjim problemima,zelio bih nesto jos nadodati.Zasto se ljudi cesto ustrucavaju uciniti nesto,zbog eventualnih posljedica,koje kada se realno sagledaju nemaju nikakav znacaj.Jedini odgovor koji mi pada na pamet je nedostatak samopouzdanja,koji je glavna osobina mnogih mladih ljudi.Sada mene zanima,zasto ne mogu shvatiti,pa tako i ja,da neke nase akcije nece imati nikakav los utjecaj na nas,a pritom mozemo golemo profitirati.Gledajuci omjer ulozenog,profita dobivenim,i moguci rizik,moramo shvatiti da su to gluposti i poceti zivjeti,jer biti skriven i skucen unutar sebe je nesto najgore sto se moze dogoditi.Pa nije bez razloga ovaj svijet tako velik. |